Zašto vjerujemo padobranu ili
koliko je to opasno

Dakle, kad smo već ovdje, dobro je raspraviti ponešto
Ako je padobranstvo šport, može li on stajati uz ostale športove kao jednakopravan kad su u pitanju ugoda, sigurnost, mogućnost sudjelovanja za svakoga?
Odgovor na ovo pitanje mora biti podijeljen na više područja, no uzmimo ona najvažnija:

• tko sudjeluje

• kojim sredstvima se koristimo

• kako je organizirano okružje ovog športa

• kako podučavamo

• kako uvježbavamo

• kako se natječemo

• što kad postanemo senior - seniori....

• što kad se nađemo u opasnoj situaciji itd.

Raspravimo za početak najsnažnije "građansko" pitanje koje možemo očekivati - "...što ako ti se ne otvori padobran?"

Tko god želi spoznati davna početna nastojanja čovjeka za otiskivanjem od tla, najlakše će to postići čitanjem povijesnih zapisa najranijeg doba, zatim enciklopedija ili posjetom muzejima kao što su tehnički, povijesni, etnografski i sl.
Naša je namjera kratko spomenuti posljednje doba koje se može podijeliti na periode koji su ujednačeno integrirali opću znanost i obrazovanost, tehnološke mogućnosti, razvoj potreba u društvu (ili društvima) te razvoj i napredak u organizaciji svakodnevnog života. Ako posljednjih stotinjak ili nešto više godine odredimo modernim vremenom ili kažemo da je to moderno doba, onda smo već daleko bliže pojašnjenju padobranskog događaja i njegovim specifičnim periodima kad su se događale ključne promjene.
Naime, krajem devetnaestog stoljeća letjelica, kako se to kaže, lakša od zraka - balon, mogla je ponijeti svog rukovatelja - pilota i još poneku osobu do neke visine i - gle čuda: prekrasnog li pogleda iz ptičje perspektive!
Pa što je onda slijedeće?
Pronaći način kako se otisnuti u prostor i oponašati ptice!
Pokušaja i načina je, za ono tehnološko doba, bilo mnogo i nadasve različitih. Iako samo iz crteža ili kratkih opisa očevidaca, može se reći da su najhrabriji koristili konstrukcije koje su se sastojale uglavnom od radnog dijela koji je usporavao pad na tlo (glavna kupola padobrana - današnji naziv), te konopaca koji su povezivali "kupolu" sa tijelom čovjeka.

Dakle, u tim i takvim okolnostima sve zajedno bilo je gotovo heretička atrakcija za vrijeme masovnih okupljanja pučanstva, a vjerojatno u kategoriji žonglera, akrobata, gutača sablji i sličnih, nepodopštinama sklonih promotora, kojih se Crkva onog doba elegantno i zauvijek odrekla.

Gospodin Koteljnikov pokušao je ponuditi jednu zgodnu inačicu koja je konstrukcijom već podsjećala na današnji komplet - stavio je kupolu i konopce u jedan "paket" i osmislio način otvaranja posrednim putem.

Pojavom letjelica "težih od zraka" - aviona, te učestalim nesrećama tadašnjih letača - pionira, a posebice nakon Prvoga svjetskog rata u kojem su engleski piloti (iako nerado) bili natjerani u svoju opremu instalirati i spasavajući padobran, otpočele su prve ozbiljnije studije padobrana u razne svrhe. No, još je uvijek bilo jako daleko do športskog padobranstva, osim što se u obvezatni komplet za padobranca pridodao i manji, rezervni padobran čija je uloga definitivno bila sačuvati život padobranca u situaciji kad glavni, veći padobran zbog mogućih neispravnosti to nije garantirao.
Osvrnemo li se na prvih pedesetak godina dvadesetog stoljeća, vidjet ćemo period jednostavnog dokazivanja osobe doista velike hrabrosti, posebice gledano s današnjeg stajališta s jedne strane, odnosno period naglog porasta interesa za padobran kao korisnog sredstva s druge strane, u čije istraživanje se uložilo izuzetno mnogo vremena i truda:

• osnivala su se mala poduzeća za ispitivanje i proizvodnju najraznovrsnijih modela

• padobran se nudio svima - vojsci, zrakoplovnim kompanijama, organizatorima aeromitnga i javnih nastupa

• istraživanja i ostvareni rezultati pri uporabi određenih dijelova, segmenata padobranske opreme korišteni su i u drugim industrijama (sistemi veza, metalne kopče itd.)
  

Period koji slijedi, onaj poslije pedesetih godina počinje presudno sudjelovati u izgradnji današnjeg športskog padobranskog pokreta koji je do današnjih dana proživljavao stalni razvoj u svim smjerovima. Kad bismo pokušali raščlaniti uzajamnost razvoja različitih segmenata padobranskog športa, dobili bismo polivalentni grafikon njihovog nadmetanja:

• prestalo je biti u prvom planu dokazivanje hrabrosti samog otiskivanja sa balona u prostor i spuštanja ka tlu, a počele su dominirati kategorije slobodnog leta (pada) do otvaranja padobrana

• u jednom trenutku padobran više nije u osnovi koristio materijale poput lana ili svile, već je u pomoć priskočio cijeli niz umjetnih, sintetičkih materijala (nylon)

• bitno olakšana oprema i padobran pružila je opet nove mogućnosti za novim načinima korištenja vremena u slobodnom padu - pokret više nije sputan velikom težinom, a čvrsti i mekani materijali koji su izbacili metalna ojačanja u konstrukciji padobrana omogućili su udobnost i bolje postavljanje padobrana na tijelo

• u momentu kad je tijelo dobilo "više daha" otvorile su se mnoge nove mogućnosti, te pronađene, utemeljene i usavršene mnoge nove natjecateljske discipline, individualne i timske, a sintagma "muškog športa" izumrla je s dubokim uzdahom "muških šovinista..."

• suvremena potpora istraživanjima putem elektroničkih sustava praćenja ili analiziranja kako opreme, okružja, načina ili funkcije, tako i samog sudionika - čovjeka, te njegovih osobnih kvalifikacija, sklonosti, nedostataka omogućuje instaliranje još ne tako davno nezamislivih kombinacija na relaciji "sigurno - nesigurno".

• posebice, "padobran" više nije padobran: to je tehnički dotjerano sredstvo za svladavanje prostora, kretanje sa spuštanjem koje, načelno, jest u smjeru sile - teže, ali do krajnjih granica koristi aerodinamičke osobine krila ptice koja slijeće.
  

Vratimo li se sada našem "građanskom" pitanju "...što ako?" možemo daleko komotnije razgovarati o situacijama koje traže jasan, nedvosmislen postupak u slučaju određene nezgode.

Prije svega, ne zaboravimo ulogu čovjeka. Sve što ćemo promatrati u djelatnostima kao što je padobranstvo oslanja se na ljudski faktor, čimbenik ili potencijal.
Svatko od nas, u športskom padobranstvu (ne tijekom prvih koraka u obuci) potpuno samostalno rukuje padobranom - pregledava njegovu ispravnost u trenutku uporabe, pakira ga za skok, koristi ga sukladno uputama proizvođača, mijenja ga za drugi model itd.
Svatko od nas može koristiti pomoć ovlaštenih servisera koji nam mogu otkloniti oštećenja ili izmijeniti dotrajale dijelove, odnosno savjetovati nas kako i kada isključiti određeni tip padobrana zauvijek iz uporabe sukladno propisanom vijeku trajanja.
Svatko od nas, također, kupuje padobran prema svojim mogućnostima ili željama, ovisno o vrsti skokova koje želimo izvoditi.
Prema tome, svatko od nas je u samom početku jednog procesa odgovoran za ono što dolazi poslije:

• ako je proizvođač u svom uputu za uporabu napisao točna ograničenja, a mi ih prekoračimo ili zanemarimo, dovest ćemo u opasnost sebe, ali vjerojatno i ostale sudionike u našoj blizini

• ako sami pripremamo padobran za uporabu i on otkaže "poslušnost" moramo se zamisliti nad samim sobom - dokazano

• ako padobran ne čuvamo već ga ostavljamo u "društvu" ili doticaju sa stvarima ili elementima koji ga mogu oštetiti, sigurno će nam iznad glave ostati samo "padobran u tragovima..."
  

Dakle, svaka situacija u kojoj moramo koristiti krajnje sredstvo - rezervni, pričuvni, spasavajući ili kako ga već nazvali padobran, ima svoje uporište u nama samima.
Svi proizvođači padobrana udruženi su u PIA (Parachuting Industry Association) putem koje razmjenjuju sva potrebita iskustva, nalaze, istraživanja ili prijedloge o sigurnosti, kako međusobno tako i sa padobrancima iz najjačih centara svijeta.
Nadalje, o metodama projektiranja padobrana, ispitivanjima, uporabi mišljenja i sugestija vrhunskih padobranaca i instruktora, zatim načinu proizvodnje materijala za izradu padobrana, ulozi i zadaćama probnih padobranaca koji ispituju svaki novi model te o mjestu i načinu uporabe padobrana kroz protekli, recimo, tridesetogodišnji period, napisano je i objavljeno mnogo.

Naša zajednička namjera je, a posebice moja kao autora ove male padobranske provokacije, učiniti određenu količinu ovih događaja i okolnosti dostupnim, a svojim kolegama koji su kvalificirani po bilo kom padobranskom području, otvoriti prostor za nadopunu unutar bilo kojeg tematskog (padobranskog) područja.
Za završetak ovog priloga, želim istaknuti važnost pravilnog sudjelovanja svakog pojedinca u ovom športu (ljudski faktor), a on se odnosi na:

• odluku sudjelovanja u padobranstvu, osobnu ideju

• pravilan pristup učenju padobranske vještine

• poštivanju autoriteta podučavatelja

• pravilno rukovanje i uporabu padobrana i opreme

• športsko ponašanje prema ostalim sudionicima ovog športa
  

Tek prihvaćanjem ovih, općih postulata stječemo pravo reći: "Ovaj padobran ne valja i nije siguran za skok".
Budući smo naučili i budući smo kvalificirani.
A sam padobran kao takav prošao je, prije ulaska u uporabu, najčešće daleko veće procedure ispitivanja i provjeravanja nego pojedinac koji ga stavlja na leđa.
Tim više što je proizvodnja padobrana utemeljena na istim polazištima kao i izgradnja mostova ili liftova - na zahtjevu najvišeg stupnja sigurnosti.

DJ / PARA KLUB

Duško Jurčić, trener padobranstva

vrh stranice