|
Većina mojih prijatelja i poznanika koji su čuli da se
bavim jedriličarstvom, nakon početne stanke u kojoj
“pregrizu” da nije riječ o vodenom nego zrakoplovnom
jedriličarstvu, odmah me zasipaju sa bezbroj pitanja. “A
to je ono trokutasto?” ili “Aha, to je ono s velikim
krilima!”, još bolje je pitanje “A kad buš dobil avion?”
i moje favorit-pitanje, koje pita 99% ljudi: “A KAK SE
TI SPUSTIŠ ?”. Na to ja uvijek spremno i s entuzijazmom
odgovaram na sva pitanja, no i dalje je ostala jedna
činjenica – da zapravo jako malo ljudi zna o čemu se
zapravo radi. Zbog tog razloga došlo je do ideje da malo
pišem o jedriličarstvu, kako bi ljudi nešto saznali o
ovom prekrasnom sportu i to bez pretjeranih uvlačenja u
aerodinamiku, meteorologiju i ostale stvari, kako bi svi
mogli razumjeti o čemu se radi.
E sad bi bio red da odgovorim na ovih par “početnih”
pitanja koja svi postavljaju.
“To je ono trokutasto?” – Ma nije, “ono trokutasto” je
zmaj. No, zmajarstvo (bez motora – tzv. slobodno
zmajarstvo) i jedriličarstvo imaju jako puno dodirnih
točaka. O tome će biti više riječi nekom drugom
prilikom.
“To je ono s velikim krilima?” – Da,da !!
“A kad ćeš dobiti avion?” – Možda jednog dana kad budem
imao puno love. A sad ozbiljno – letenje avionom i
jedrilicom je zapravo dosta slično. No, nikako se ne
može reći da je isto i da avion “dolazi” poslije
jedrilice. Sve ćete shvatiti ako ovo pročitate do kraja.
“A kak se ti spustiš?” – E, pa zbog ovog briljantnog
pitanja mi zbilja ponekad nestaje riječi, no ako uzmemo
u obzir da znate kako jedrilica nema motora, nekako bi
mi logičnije bilo pitanje “A kak ti POLETIŠ
jedrilicom?”. Ukratko, u jedrilici postoje svi neophodni
uređaji i instrumenti (isto kao i u avionu) koji služe
za upravljanje, pa ako vam je jasno kako avion “može ići
gore-dolje-lijevo-desno”, onda je odgovor na ovo pitanje
jednostavan – spustim se isto kao i avion !
ŠTO JE ZAPRAVO JEDRILICA ?
Jedrilica je letjelica bez motora. Tako vam
obično piše negdje u enciklopediji, pa vi onda skužite o
čemu je riječ! Kad sam to prvi put pročitao, mislio sam
da je jedrilica jedna velika glupost, jer kome treba
nekakva letjelica bez motora i kak to onda uopće leti??
Jedrilica je zapravo vrlo elegantna letjelica kojom
možete raditi svakakva “čuda” po zraku. Ona ima trup,
rep i velika krila (od 15 metara na više!), ima
instrumente (visinomjer, brzinomjer, variometar,
kompas…), ima palicu (“joystick”) pomoću koje upravljate
jedrilicom, ima radio za vezu sa kontrolom leta…ima
svašta, isto kao i avion. Samo nema motora. No, nije to
uopće loše kao što se na prvi pogled čini (i nije
propust inženjera u tvornici). Jedrilica je namjerno
letjelica bez motora i upravo to joj daje “ono nešto”.
Pošto nema motora, očito je da ne može sama od sebe
poletjeti. Za tu svrhu su se prije koristili svakakvi
načini, no danas se najviše koristi tzv. aerozaprega. To
je zapravo najobičniji mali sportski avion za kojeg vas
“zahaklaju” užetom i onda skupa poletite. On vas vuče
do visine koje hoćete (obično 400 ili 500 metara) i onda
se otkačite (uže ostane na avionu). Taj šlep traje
otprilike 5 minuta, i tada, kad se otkačite, počinje
pravi, slobodni let jedrilicom.
JEDRENJE (NIJE NA VJETAR)
Sad svi koji ne znaju što slijedi uglavnom ostaju bez
riječi jer čekaju “da se jedrilica spusti”.
E, pa, dragi moji, jedrilica “se neće spustiti”! Cilj
letenja jedrilicom je da u zraku ostanete čim duže i
popnete čim više! Trajanje leta je nerijetko 2 , 3 pa i
5 i više sati (!!!), a što se visine tiče bez problema
možete popeti na 2000 metara (ne zaboravite, otkačivanje
je bilo na 400-500 metara) - a sve to bez motora !!
Kako, kako ???? Ma nije to nikakav misterij, evo
odgovora:
Kad se otkačite, počnete tražiti posebna vertikalna
zračna strujanja, koja se zovu TERMIKA. Nije to vjetar u
doslovnom smislu riječi. To ide ovako: sunce zagrijava
zemlju, a zemlja isparava topli zrak iznad različitih
područja (tvornica, žitno polje…). Sad vi jedrilicom
uletite u takvo područje gdje se taj topli zrak diže (a
da penjete pokazuje vam jedan instrument koji se zove
VARIOMETAR) i u tom području počnete kružiti. Kako
kružite u području gdje se diže topli zrak, on vas diže
sa sobom i tako penjete – to penjanje prosječno iznosi
oko 2 m/s (znači za 10 minuta popenjete otprilike 1200
metara!!). Obično se na vrhu takvog termičkog “stupa” u
kojem penjete stvori oblak (kumulus), pa se zapravo može
jedriti do visine oblaka – to u Zagrebu obično iznosi
oko 2000 metara, na nekim drugim područjima i više. Kad
popnete do neke visine, okrenete se u smjeru nekog
drugog stupa (kad niste u “stupu” lagano gubite visinu,
jer nemate motora a ništa vas ne diže) i u tom drugom
stupu opet popnete. Tako možete “skakati” od stupa do
stupa i doletjeti npr. do Varaždina, Virovitice,
Osijeka…svjetski rekord je oko 2500 km !!!!!! Takvo
letenje kad letite do neke točke zove se PRELET, no to
je zapravo najteže, ali istodobno i najuzbudljivije u
jedriličarstvu. Može se reći - kad dođete do “stadija”
preleta onda ste “faca”. Ja još nisam. Zasad se vrtim
oko Sljemena.
KAD ODRASTEM I JA ĆU BITI PILOT
Sve
to skupa i nije tako jednostavno, ali vjerujte, da se
naučiti. Nije potrebno biti genij, samo treba imati puno
volje i ljubavi za letenjem. Npr. letenje u termici
zahtijeva puno vježbe i puno puta će se dogoditi da
“iscurite” i da sa suzom u oku gledate druge kako sa
guštom jedre, dok ste vi sletjeli nakon nekih 20 minuta.
No, kad jednom naučite jedriti, teško se može naći stvar
s kojom se to može uspoređivati. I ekipa koja leti je
super. Jednom smo nakon par piva probali usporediti
letenje sa seksom i svi smo se u jedan glas složili da
je letenje bolje “zato kaj duže traje”. Sve u svemu,
trebate probati. Letenje, naravno.
Evo, uglavnom, to vam je bilo ono osnovno. Nadam se da
sam vas zaintrigirao, ako ništa drugo da bar dođete
vidjeti na aerodrom kako sve to skupa ide, a možete i
letjeti u dvosjedu. Ako se želite baviti
jedriličarstvom, samo dođite u najbliži klub (u ZG je to
Aeroklub Zagreb, Jurišićeva 5, ili dođite na aerodrom
Lučko) i recite da biste željeli postati pilot
jedrilice. Glavno je da niste mlađi od 16 godina, a
maksimuma zapravo i nema. Naravno, sve to vrijedi i za
cure i za dečke, zapravo za sve koji imaju bar malo
avanturističkog duha.
Slijedeći put biti će malo priče o raznim dogodovštinama
koje možete doživjeti u letenju jedrilicom. Nemojte to
propustiti, bit će zanimljivo.
Ako imate bilo kakvih pitanja ili vam nešto nije jasno,
slobodno mi se javite.
Bojan
flyboy@net.hr
|
